Savjeti za razgledavanje Dubrovnika

U posljednjem desetljeću Dubrovnik je postao mjesto koje se mora posjetiti. Turisti iz cijelog svijeta hrle u Dubrovnik i uživaju u povijesnoj i kulturnoj baštini ne znajući kako je sve to nastalo. Na ovom blogu pokušat ćemo vam približiti glavna mjesta za razgledavanje Dubrovnika i njegovo podrijetlo.

Stradun  

Stradun je spas staroga grada Dubrovnika, a i danas, gotovo 1000 godina kasnije, još uvijek je srce društvenog života u Dubrovniku. Od svakodnevnog života do obilježavanja javnih festivala ili provođenja kazne, Stradun je bio nezaobilazan dio Dubrovnika i gotovo svako značajno mjesto u Dubrovniku nalazi se na Stradunu.

Stradun s Pixabay.com

Porijeklo Dubrovnika i njegove glavne ulice, Straduna, datira iz 7. ^stoljeća nove ere kada su barbarska plemena, uglavnom Slaveni, uništili grad Epidaur, a njegov građanin rimskog porijekla sklonio se na mali otočić. Suprotno izbjeglicama, Slaveni su osnovali svoje naselje. Tijekom stoljeća dva naselja razvio čvršćih veza i 11. ^stoljeću uski morski kanal koji dijeli ih je bio pun i da je stvorio ulicu da Dubrovčani Placa. Ime Stradun dali su Mlečani. Doslovno znači "velika ulica" i bilo je podrugljivo ime za glavnu dubrovačku ulicu.

Protežući se od istoka prema zapadu Stradun je spajao jedina dva ulaza u grad. Ulaze su čuvala dva vrata s tornja, Vrata Pile na zapadu i Vrata Ploca na istočnom kraju ulice. Dubrovnik ima i treća vrata u grad zvana Buza Gate. Otvoren je 1907. godine kada je Dubrovnik bio pod austrougarskom vlašću.

Neka od najpoznatijih mjesta za razgledavanje Dubrovnika mogu se naći između dva ulaza u grad.

Onofrijeve fontane

Velika Onofrijeva fontana s Pixabay.com

Velika Onofrijeva fontana, poligonalnog oblika sa 16 maškara koje sipaju vodu, prvo je što gosti mogu vidjeti prilikom ulaska na Stradun i Stari grad sa zapada. Stoljećima je to bilo jedno od nekoliko mjesta na kojima su Dubrovčani mogli dobiti vodu za svoje svakodnevne potrebe.

Smješten pored vrata Pile, fontanu je napravio napuljski graditelj Onofrio della Cava 1438. godine, po kojem je i dobila ime. Onofrijeve fontane dio su dubrovačkog vodovoda koji je vodu dovodio s 12 kilometara udaljenog izvora. Slična operacija vodovoda do tada nije bila poznata u Europi. Dobio je današnji izgled nakon velikog potresa 1667. i to je bio u upotrebi do kraja ^19. stoljeća.

Mala Onofrijeva fontana u Dubrovniku sa commons.wikimedia.org, autor: Jerrye i dr. Roy Klotz

Mala Onofrijeva fontana nalazi se na istočnom kraju Straduna. Fontana je vodom opskrbljivala tržnicu na Trgu Luze u Dubrovniku. Onofrio della Cava također je dizajnirao ovu fontanu koja nosi njegovo ime, a podignuta je iste godine kada je bila i veća Onofrijeva fontana.

U srednjem vijeku manja fontana imala je vjersko značenje. Koristili su ga samo kršćani. U neposrednoj blizini nalazila se židovska fontana koju su dubrovački Židovi koristili za opskrbu vodom. Prostor pored Male Onofrijeve fontane koristi se kao scensko područje Dubrovačkih ljetnih igara za neke predstave.

Franjevački samostan

Franjevački samostan u Dubrovniku sa commons.wikimedia.org, autor Bernard Gagnon

Dalje niz Stradun vidjet ćete Franjevački samostan. Riječ je o velikom kompleksu koji pripada Redu manje braće.

Izgradnja samostana započela u 13. ^stoljeću. Neki datiraju s početkom gradnje 1317. godine. Razlog za to odstupanje je taj što neki učenjak vjeruje da su izgrađena dva samostana, ali kako je gradnja gradskih zidina napredovala, preselili su samostan unutar gradskih zidina. Drugi vjeruju da je izgrađen samo jedan samostan i da je onaj iz 1317. Bez obzira na to tko je pravi samostan, on je prekrasan komad srednjovjekovne arhitekture od kojeg smo, nažalost, sačuvali samo lijepu Pietu isklesanu 1498. godine.

Pieta, Franjevački samostan u Dubrovniku sa commons.wikimedia.org, autor: Richard Mortel

Ostatak samostana teško je oštećen u velikom potresu 1667. Također, u potresu i požaru koji je započeo nakon toga uništeno je preko 7500 rijetkih izdanja knjiga. Zahvaljujući ogromnom trudu franjevačkih redovnika obnovljena je većina izgubljenih knjiga, a danas samostan čuva preko 70 000 knjiga u kojima se nalazi 206 inkunabula (knjiga napisanih prije izuma tiskare).

Ljekarna Franjevačkog samostana sa commons.wikimedia.org, autor: Bernard Gagnon

Unutar samostana nalazi se ljekarna koja datira iz 1317. godine. To je najstarija ljekarna koja još uvijek djeluje u Europi. Tamo možete kupiti mirisne kreme i ružine vode izrađene prema receptima starijim od 200 godina. Ovi autentični suveniri oduševljavaju i strance i domaće stanovništvo. Najpopularnije mjesto za razgledavanje, posebno za mlađe posjetitelje, je izbočina na zidu samostana, takozvani "Pijani kamen". To je zapravo maškara, groteskna maska koja izgleda poput sove. Prema legendi, mladić koji nije mogao pronaći ljubav zavjetovao se da će pokušati "pobijediti" kamen dok u tome ne uspije. Jednog dana napokon je uspio i ubrzo se zaljubio.

Stupac Orlando

Kip Orlanda sa commons.wikimedia.org, autor: Bizutage

Najstariji sačuvani dubrovački spomenik nalazi se na istočnom kraju Straduna. To je jedna od najistaknutijih znamenitosti Dubrovnika i mjesto za razgledavanje grada.

Prema kipa Legenda o vitezu Orlandu Prikazano junak Roland (vojni zapovjednik koji je služio pod Karla, kralj Franaka), koji je pomogao Dubrovnik u borbi s Saracena u 8. ^st. Pravo podrijetlo kipa vjerojatno je povezano s posjetom Sigismunda Luksemburškog, cara Svete Rimske države, ujedno i kralja Mađarske i Hrvatske, nakon bitke kod Nicopolisa 1396. godine.

Ove vrste spomenika bili su vrlo popularni u njemačkim gradovima tijekom 14. ^stoljeća. Kip viteza s mačem simbolizirao je neovisnost, stabilnost i pravdu gradskih vlasti. Kameni stup s likom Orlanda koji drži uzdignuti mač podignut je 1418. godine i jedini je koji još uvijek postoji izvan Njemačke. Klesao ga je gotički kipar Bonino da Milano i postavio na glavni dubrovački trg.

Mjera dužine, dubrovački lakat, izmjerena je prema duljini viteške podlaktice, koja iznosi 51,2 cm. Na stupu iznad kipa polaskala je zastava koja je govorila o neovisnosti Dubrovačke Republike.

Danas podizanje zastave Libertas na stup najavljuje početak Dubrovačkih ljetnih igara, a za Dubrovnik je to i dalje snažni simbol neovisnosti i slobode.

Palača Sponza (Divona)

Sponzina palača, sa commons.wikimedia.org, autor: Hedwig Storch

Palača Sponza ili Divona je gotičko-renesansna palača u Dubrovniku. Ime Sponza potječe od latinske riječi "spongia" što znači "mjesto gdje se sakuplja voda". Jedna je od najljepših i najluksuznijih palača u gradu Dubrovniku. Izgrađena je između 1516. i 1522. godine, a svojom raskoši i ljepotom svjedoči o bogatstvu i kulturi Dubrovčana u to vrijeme.

Tijekom stoljeća Sponza Palce služio je raznim javnim funkcijama. Služio je kao carinarnica, kovnica novca, oružarnica, riznica, banka, pa čak i škola. Atrij palače služio je kao trgovačko središte i mjesto poslovnog sastanka. Natpis na luku svjedoči o ovoj javnoj funkciji: "Naše težine ne dopuštaju varanje. Kad mjerim robu, Bog mjeri sa mnom."

Krajem 16. stoljeća postaje kulturno središte Dubrovačke Republike.

Preživio je potres 1667. godine bez ikakvih oštećenja. Danas se u njoj nalazi arhiva s materijalima o povijesti Dubrovačke Republike.

Crkva sv. Vlaha

Crkva sv. Blaise sa commons.wikimedia.org, autor: Martin Falbisoner

Sveti Vlaho zaštitnik je Dubrovačke Republike. Bio je biskup Sebaste, suvremene Turske. Tamo je 316. godine mučenički umro u progonima rimskog cara Licinija, postavši jedan od nebrojenih junaka prvih stoljeća kršćanstva.

Prema legendi Mlečani, ljubomorni na uspjeh i bogatstvo Dubrovnika, nastoje ga uništiti. 972. usidrili su se izvan gradske luke s izgovorom da im trebaju provizije prije nego što odu dalje prema Levantu. Sveti Vlaho pojavio se pred župnikom Stojkom dok se molio i otkrio mu pravu namjeru Venecijanca.

U ime svetog Vlaha donosili su se zakoni, kovali su se novčići sa likom sveca, brodovi su plovili pod njegovom zastavom, izaslanici su slani u strane zemlje, njegovi kipovi bdjeli su nad zidinama svakog putnika i došljaka. Važnost sv. Vlaha za stanovnike Dubrovačke Republike najbolje se može vidjeti na kamenom natpisu na istočnom ulazu u grad: „Klonite se, barbari! Nitko se ne boji u ovoj tvrđavi, koju grije dah svetog starca. "

Veliko vijeće odlučilo je crkvu sagraditi svom zaštitniku, sv. Vlahu, na Platea Communis, ispred gradske vijećnice, 26. veljače 1348. Ova romanička crkva preživjela je potres 1667. godine, ali je izgorjela u požaru 1706. Neposredno nakon požara počeli su graditi novu baroknu crkvu sv. Vlaha prema projektu venecijanskog graditelja Marina Gropellija. Kip sv. Vlaha preživio je i potres i požar i još uvijek stoji u crkvi držeći u ruci maketu grada Dubrovnika.

Crkva ima bogato ukrašeno pročelje s portalom, a ispred nje su široke stepenice. Središnji prostor crkve nadvišen je kupolom. Na glavnom mramornom oltaru nalazi se kip sv. Vlaha od pozlaćenog srebra, djelo dubrovačkih majstora iz 15. stoljeća.

Crkva sv. Blaise, sa commons.wikimedia.org, autor: Hans-Jörg Gemeinholzer

Tijekom ljeta stepenice ispred crkve često se pretvore u pozornicu na otvorenom na kojoj umjetnik nastupa i još uvijek je jedno od najpopularnijih mjesta za druženje mještana.

Blagdan svetog Vlaha slavi u Dubrovniku veljače ^3. s velikim precessions na Stradunu.

Dubrovački zvonik

Dubrovačka sahat-kula s Pixabay.com

Na istočnom kraju gradskog zvonika smješten je Stradun. Izvorni zvonik sa satom sagrađen je 1444. godine. Prvo zvono izlio je Mihajlo iz Firence, dok je današnje veliko zvono, teško dvije tone, visine i promjera 130 cm, izlio majstor Ivan Rabljanin 1506. godine. zamijenjen nekoliko puta tijekom povijesti. Ovo je treće. U Domovinskom ratu (1990. - 1995.) zvonik je nekoliko puta uništavan, jednom ga je granata probila s obje strane, pa se kroz njega izdaleka vidio Stradun.

Maro i Baro, sa commons.wikimedia.org, autor: MatrixCM

Toranjski sat obnovljen je nekoliko puta tijekom svog dugog života. Prvu obnovu dobio je 1478. Iste godine drvene figure zamijenile su bakrene zvane Maro i Baro, ali poznatije kao Zelenci (Grci). Izgledajući poput heroja iz starogrčkog, ove dvije figure simbolično brane i Republiku i Dubrovnik.

Sat u Zvoniku zamijenjen je još jednom 1780. godine, a 1929. tijekom obnove zamijenjen je modernim. Nakon potresa 1979. godine, prostor ispod zvonika, koji se danas naziva Luža centrom, obnovljen je i sad se u njemu nalaze kino, izložbeni i prodajni prostor te kazalište.

Nadamo se da smo ovim blogom otkrili neke uzbudljive činjenice o vrhunskim znamenitostima Dubrovnika i da smo vas potaknuli da posjetite ovaj prekrasni grad.